“Nije u braku toliko strašno. Barem me ne tuče.” Svaki put kada čujem riječ barem znam da ipak je strašno, samo bez fizičkih udaraca. Udarci ne moraju biti samo fizički, oni mogu biti i psihički. Upravo taj “psihički” dio u vezi može biti ono što najviše zbunjuje i izaziva toliko često pitanje:”Jesam li ja stvarno luda?”

Najčešći “nevidljivi” udarci su:

-kritiziranje izgleda, ponašanja

-omalovažavanje i vrijeđanje

-kontroliranje

-manipulacija vašim osjećajima

-kažnjavanje šutnjom, nedolascima, nejavljanjem, ignoriranjem

-odvaja vas od prijatelja, obitelji

-daje mrvice

-neprestane psihološke igre

-“prodavanje” priča kako je on dobar i pošten

-jedno govori, a drugo radi

-odlazi i dolazi kada njemu odgovara

-fokus je neprestano na njemu

Kako se druga strana osjeća u takvom odnosu?

Neprestano imate osjećaj da je problem u vama. Vi ste ti koji niste dovoljno dobri, pametni, lijepi, uspješni…Uvijek niste dovoljno “nešto”. Jednom kada uđete u toksičan odnos, ako niste svjesni sebe i snažni, teško izlazite iz toga. Taj odnos je poput živog zatvora. U svakom trenutku možete izaći van, ali zbog nečega ipak ne možete. Ovisno o ponašanju druge strane, jedan čas možete se osjećati predivno, a već drugi tren potpuno bezvrijedno. U takvom odnosu uglavnom se osjećate bezvrijedno, ludo, tužno, povrijeđeno, frustrirano, nelagodno, loše, a to sve skupa ne može biti ljubav i nije ljubav. Ako partnerovo ponašanje u vama izaziva toliku bol, tada to nije ljubav, nego patnja. Nakon njegovog ponašanja, žena može početi tražiti i smišljati razna opravdanja za njegovo ponašanje:

“Imao je težak dan.”

“Umoran je.”

“Imao je teško djetinjstvo.”

“Kolega ga je naljutio.”

“Prolazi kroz teško razdoblje.”

“Popio je pa je zato bio takav.”

Iako svi ovi razlozi zvuče vrlo realno, lakše je okriviti težak dan, loše djetinjstvo, alkohol i sl. za tuđe ponašanje. Bez obzira na sve ovdje navedene činjenice, osoba koja vas voli i poštuje, neće se na vama iskaljivati iz bilo kojeg razloga. Najteže od svega je što vas toliko može uvjeriti u ono što priča da zaista u jednom trenutku možete početi vjerovati da ste vi ludi. Pojam koji najbolje opisuje ovu vrstu ponašanja je gaslighting. Gaslighting u prijevodu znači izluđivanje, odnosno vrsta mentalnog ponašanja pri kojem se drugom stranom manipulira tako da ona na kraju pomisli da s njom stvarno nešto nije u redu. Doslovno kao ispiranje mozga. Problem kod ovakvog nasilja je što se događa polako, spontano te je nevidljivo.

“Jesam ja luda?”

“Možda je stvarno problem u meni.”

Toliko im suptilno i polagano smanji samopouzdanje da ih još jače uplete u svoju mrežu laži, obmana i iluzija. Takvim partnerima ne treba samopouzdani partner/ica već upravo suprotno. Osoba s kojom se mogu “igrati”, manipulirati ju, kažnjavati iz nekih svojih razloga i smanjivati joj samopouzdanje. To je psihičko zlostavljanje. Vrlo teška riječ, ali nužno potrebna za izgovoriti da bi osoba koja se nalazi u takvom odnosu shvatila što se događa.  Priznati si da je to zlostavljanje, a ne ljubav prvi je korak oporavka. Ponekad osoba stvori ideju o tome kako bi ljubav trebala izgledati sa točnom određenim tipom muškarca čak iako joj u stvarnosti taj partner izaziva bol, patnju i nemir.

“Ako boli, tada to nije ljubav.”

Na početku veze sve se može doimati  idealno, kao i sam partner. Humorom, šarmom i dobrom pričom lako povjerujete u to što druga strana govori. Kada proda priču, pokazuje svoje drugo lice. Kao da u jednom trenutku skine to lijepo lice, a ispod neka nova osoba. Maska kad tad padne. U pravilu već nakon par mjeseci osoba pokaže svoje drugo lice. Čim pokažete najmanji znak neslaganja s njegovim idejama, pokažete da vam nešto ne odgovara, iskažete ljutnju, to drugo lice izlazi na površinu.

Kako se osjećate u tom odnosu?

Ovo je najbitnije pitanje koje si možete postaviti kada niste sigurni što se uistinu događa. Jeste li većinu vremena sretni ili tužni u toj vezi? Stvara li vam taj odnos/partner anksioznost, nemir, zbunjenost? Jeste li vidno drugačiji nego kada ste počeli sa tom vezom? Ako ste neprestano tužni, zbunjeni, uplašeni, usamljeni, anksiozni u tom odnosu, tada nešto nije u redu.

Vaša osobna prošlost

Svatko od nas odabire točno određeni tip partnera/ice. Iako se to događa nesvjesno, pozadina tog odabira je za svaku osobu određena njezinim davnim iskustvima. Bazično se misli na iskustva sa roditeljima, ali i na sva druga iskustva koja su se odvijala u ranijim godinama životima. Ukoliko stalno izabirete tip osobe koja se prema vama ponaša na ovakav način te i dalje ostajete u tom odnosu, potrebno je istražiti svoju osobnu prošlost. Vrlo vjerojatno i u vama postoji nešto što vas drži u cijeloj toj priči. Iako ste u toj priči žrtva koja trpi određeno partnerovo ponašanje, potrebno je radom na sebi izaći iz uloge žrtve te ojačati svoje samopouzdanje. Žrtva vraća svoju snagu na način da prođe kroz svoju osobnu priču kao i kroz svoje emocije. Važna emocija u oporavku je i ljutnja. Ona se obično javi nakon osjećaja jake tuge. Postupno kroz cijeli ovaj proces vraćate život u svoje ruke gdje mu je i mjesto.

“Dan kada dođe ljutnja, počinje vraćanje samopoštovanja.”

Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.

Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:marta.putpromjene@gmail.com

Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).

Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha.

Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com