“„Vjetar je prejak da se ne vratim tebi,

al ipak se borim, dušo, još gorim u sebi.“ (Adastra)

Ljudi su razumna, ali i osjećajna bića. Jedno bez drugoga ne ide. Ovaj konflikt između razuma i srca je najjači kada govorimo o ljubavnim odnosima. Zamislite situaciju u kojoj upoznajte muškarca koji vam se jako svidi već pri prvom susretu. Lijepo vam je kraj te osobe, družite se, fizički vam je privlačna te se polako sve više i više zaljubljujete. Nakon par tjedana ta ista osoba počinje mijenjati ponašanje. Ne javlja vam se na pozive, dolazi kada njoj odgovara, počinje biti bezobrazna prema vama, kao da to više nije ista osoba. Na površinu počinje izlaziti ponašanje koje na početku niste mogli ili htjeli vidjeti. I tako iz dana u dan. Njegove riječi i djela se ne poklapaju, svjesni ste da to nije odnos kakav uistinu želite, ali nešto vas ipak i dalje drži u tom odnosu te ne odlazite. Ponekad do ove spoznaje dođete kada ste već u braku sa takvom osobom ili nakon par godina veze. Sve je bilo vidljivo, no ipak na jednoj razini za osobu u toj situaciji nevidljivo.

Tada počinje borba u vama. Sve činjenice pokazuju da morate otići, maknuti se iz tog odnosa, no ipak ne možete. Navečer čvrsto odlučite da je gotovo i da više nećete tako dalje, ali ujutro se sve mijenja. Opet se javljate, opet opraštate, mislite da će se osoba promijeniti, ako pokušate još samo jednom.
U ovakvim situacijama osoba nije svjesna da navečer isključuje postojanje srca (emocija) te da joj je stalo, a ujutro zanemari sve činjenice, odnosno razum. Odlaskom u krajnost, osjećate stalno nezadovoljstvo te „zarobljenost“. Što god činili, ne možete dalje dok to ne pustite.

Srce osjeća, dok razum objašnjava.

Da bi donijeli ispravnu odluku vezano uz navedenu ljubavnu situaciju, potrebno je osvijestiti i čuti oba polariteta u vama.

Kada stavite ruku na svoje srce, što bi ono reklo?
Kako se ono osjeća?
Osjetite ga malo, dajte si vremena da uđete u kontakt sa njime.
Što mu treba?
Što ono kaže da se sjetite osobe oko kojete imate konflikt u sebi?

Ovo iskustvo zna biti vrlo intenzivno kada zaista uđete u kontakt s tim dijelom sebe. Najteže je priznati si da volite osobu koja se na neki način loše ponaša prema vama. To je osobama nezamislivo prihvatiti.

Kako mogu voljeti nekoga tko je takav prema meni?

Vaše srce je odabralo tu osobu i tek kada si to priznate, možete ući u dublje osjećaje i lakše donijeti odluku. Kontakt sa srcem može donijeti duboke osjećaje povrijeđenosti, boli, tuge. Na taj način započinjete proces oplakivanja i suočavanja sa vlastitom boli. Mnogi ljudi zbog davnih iskustava povrijeđenosti, zatvore svoje srce te u ljubav ulaze samo razumom. Ali to ne može funkcionirati na duge staze. Otvaranjem srca prema nekome možete biti povrijeđeni i to je rizik u ljubavi. Razum nas čuva da to povrijeđivanje ne ode predaleko te da uzmete u obzir i realne činjenice.

„Iako te volim, to ne znači da ću ti dopustiti da se ovako ponašaš prema meni. To čak znači da ću unatoč ljubavi prema tebi, otići iz tog odnosa.“ Na ovaj način priznajete postojanje srca i razuma u ljubavi.

Ne možete pobjeći od osjećaja tuge kada shvatite da volite osobu koja je emocionalno ili na drugi način nedostupna te se loše ponaša prema vama. (više o tome sam pisala u tekstu Odabir emocionalno nedostupnog ljubavnog partnera).
U tom trenutku dolazi vaš dio priče, ono što sami morate proći bez obzira na drugu stranu. Nikoga ne možete promijeniti osim sebe te na isti način nikoga ne možete prisiliti da bude s vama bez obzira koliko ga voljeli. Taj dio je teško prihvatiti i tu osoba stvara najveći otpor.

„Ne želim plakati.“

„Suze mi neće ništa pomoći.“
Osobe koje su više kognitivne, nesvjesno negiraju emocije. Njima je to više poput nekog pojma koji se prorađuje također razumski. Na taj način je bol manja, ali se stalno vrtite u krug. Granice razuma su ponavljanje istih misli, pitanja i nedoumica, a nakon toga je potrebno prepustiti riječ emocijama.
U ovakvim trenucima prisutstvo drage prijateljice ili nekog drugog kome možete iskreno reći kako se osjećate, od neizmjerne je važnosti. Tuga neće vječno trajati, ali ako ju potisnete te taj povrijeđeni dio ne zacijeli, može imati duboki utjecaj na vaš daljni život kao i odabir budućih partnera. Prihvaćanjem tuge, prihvaćate emociju koja je dio vas te vam je nužna za opravak. Također u tom periodu odvajate se od previše ljudi te s fokusirate na svoje unutrašnje procese. Odlaskom u povremenu samoću te puštanjem osjećaja, lakše ćete i pustiti/preboljeti osobu s kojom je stalna borba te jednostavno ne možete dalje.

Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.

Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:marta.putpromjene@gmail.com

Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).

Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha.

Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com