Odgovor na ovo pitanje je da tuga dolazi onda kada je najsigurnije da bude viđena i ispuštena. A to najčešće bude kada su egzistencijalna pitanja riješena.
Kada smo u kaosu, krizi, preživljanju teško ili gotovo nikako se ne možemo opustiti i dati si vremena za oporavak. Radimo sve ne bi li samo preživjeli. Jednostavno nema vremena za misliti na sebe i svoje unutarnje stanje.
Upravo zato, kada se sve vanjsko posloži, počinje unutarnje preslagivanje, propitivanje i otpuštanje.
„Kada će to sve proći? Proći će kada prođeš kroz to.“
Možda ste godinama lutali tražeći razne „flastere“ (kako ja to zovem), odnosno strategije preživljavanja poput prekomjernog hranjenja, ulaska u razne odnose, perfekcionizma, radoholičarstva, alkoholizma itd.
Da rana ne krvari neprestano, samo biste ju malo ublažili, zaljepili i nastavili dalje.
Ali dugoročno, ona je i dalje krvarila i čekala svoj trenutak.
Proces žalovanja za dragom osobom, vezom koja je završila (dobra ili loša), onime tko ste nekada bili, vremenom koje je prošlo jednostavno je proces i traje neko vrijeme.
Čim to prihvatimo, počinje nam biti lakše.
„Trenutno mi je teško i to prihvaćam.“
U tom trenutku dajete si dopuštenje da imate pravo na tugu, ljutnju i sve emocije koje će se pojaviti. Ne morate se više skrivati već sebi legitimno dopuštate osjetiti sve što je bilo i što se sada u vama događa.
U ovom procesu potrebno je zahvaliti se na svemu dobrome osobi od koje se opraštate,ali i reći što više ne želite. Posebno pri završetku veze ovo zna biti jako iscjeljujuće. Ipak nitko od nas nije crn ili bijel, već smo svi negdje između. Pa tako i osoba od koje se opraštate.
Također je bitno naći svoj tempo prolaska kroz ovaj proces. Od svih silnih osjećaja (pogotovo ako se niste s njima dugo susreli) možete biti zbunjeni, pomalo izgubljeni, no i to je normalno u ovom razdoblju. Bitno je imati i podršku makar jedne osobe koja će biti vaša ruka spasa dok vam je teško. Tako znate da niste sami dok sve ovo prolazite. I da vas netko možda po prvi put vidi kada niste samo snažni, uspješni i nasmijani.
Mnogi se boje da će izgubiti razum, ostati bez posla i sl. ako uđu u ove osjećaje. Upravo je suprotno, puštanjem tuge zapravo vam se vraća snaga koja vam je poput dara za sve daljnje izazove u životu.
Stalnim stiskanjem, zadržavanjem, bijegom sve ste bliže izgaranju i tada će sve biti puno teži.
Prestankom borbe dolazi do opuštanja i otpuštanja. Ne morate se više boriti, postoji i drugi način.
Udahnuti punim plućima možete tek kada otpustite makar komadić boli koja se aktivira dubljim udahom. Unatoč boli, u ovom procesu ne mora biti samo to. Pronaći svoj balans u tugovanju i ostatku života moguće je postići.
Sada je sve u redu, jednom kada preživite, možete početi živjeti.
A otpuštanjem će vam upravo to i doći, vaš novi život.
Napisala: Marta Kravarščan, savjetnica u procesu gestalt edukacije, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.
Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:marta.putpromjene@gmail.com
Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha.
Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com