“Vjerojatno ste puno puta čuli parove koji nakon nekog vremena počnu govoriti sve u množini:

“Mi smo dobro.”

“Mislimo da je ovo jako loše.”

“Ne da nam se danas doći.”

Ovdje se već polako naziru znaci fenomena kojeg ja nazivam “stopljenost”. Sve što je nekad bilo “ti” i “ja” postaje “mi”. Gube se granice između partnera. Upravo ovime se počinje gubiti individualnost i jedinstvenost u vezi. U početku vam se to može činiti kao velika ljubav te znak povezanosti i intimnosti, međutim nije tako. Iz iskustva savjetodavnog rada i svog osobnog iskustva, naučila sam da zdrava, zrela ljubav ne znači stopljenost i ovisnost već zajedničko dijeljenje osjećaja, doživljaja, misli i potreba između dvoje odraslih pojedinaca koji u tome sudjeluju svjesno, sa dozom prihvaćanja, poštivanja, nježnosti, dopuštanja i budne prisutnosti.

Kada se nalazite u lošoj vezi, tada ova stopljenost poprima puno veće razmjere. Više o tome sam pisala u članku “Kada je teško ostati, a još teže otići – Ovisnost o drugoj osobi.”. Najveći problem nastane kada vaši osjećaji, misli i potrebe postanu poput partnerovih.

Neki od znakova stopljenosti u vezi su:

  • Kada partner nešto kaže, gotovo uvijek se s time složite
  • Prestajete izražavati svoje mišljenje
  • Kada je partner tužan ili ljut, i vi se tako osjećate
  • Sve prilagođavate drugoj osobi
  • Gubite svoje interese izvan veze
  • Prestajete viđati prijatelje i činiti sve što ste činili prije veze
  • Nakon nekog vremena, veza vam postaje dosadna i isprazna
  • Često se svađate i osjećaj nezadovoljstva je stalno prisutan
  • Kada želite prekinuti vezu u kojoj niste sretni, javljaju se pomiješani osjećaji te tada niste sigurni što mislite i želite

Kada vam partner postane “centar svijeta” malo po malo počnete gubiti sebe, svoju osobnost i sve što ste nekad voljeli raditi. Prvo pitanje koje ovdje postavim je:

“Kako je biti sama?”

“Tko ste vi bez partnera?”

Tako veliki broj žena, ali i muškaraca, ne zna odmah odgovor na ovo pitanje. Čak i nakon dužeg promišljanja, teško je jednoznačno odgovoriti na ovo pitanje. Od početka svog života pa i prije rođenja, mi smo svi stalno u nekoj vezi. O vašim primarnim vezama ovisi kakve će vam biti ostale veze u životu te kako ćete ostati svoji unatoč povezanosti sa drugima.

Strah od napuštanja

Gubitak sebe kroz vezu se posebno očituje kada pokušate prekinuti nezadovoljavajuću vezu. Tada vam se čini kao da nikad niste ni postojali bez te druge osobe.

„Što ću sada raditi?“

„ Ja bez njega nemam ništa, gotovo da ne postojim.“

Sama pomisao na razdvajanje donosi vam misli da nećete moći preživjeti sami. Ali ako realno pogledate činjenice, uvidjet ćete da ste odrasla osoba koja može preživjeti i živjeti sama. No dijete u vama to ne zna i njemu se čini da se prošlost ponavlja u sadašnjosti. Roditelj koji napušta svoje dijete na bilo koji način (odlaskom od kuće, ovisnošću, kritiziranjem i sl.) stvara u njemu osjećaj napuštenosti koji će u odrasloj dobi postati strah od napuštanja.

Kada imate strah od napuštanja, u vezi se ponašate poput progonitelja. Iako se svi ponekad u vezi znamo ponašati na ovaj način, kod osoba koje strahuju od napuštanja zbog iskustava iz djetinjstva, ova uloga može biti izrazito naglašena. Neke od osobina progonitelja su: ne može se lako povući kada partner treba prostora, pretjerano se oslanja na partnera, svega želi previše (pažnje, pozornosti, odobravanja, pohvale…), prilagođava se partnerovim potrebama, više brine za partnera nego za sebe, uznemiruju ga odlasci i dolasci, traži povezanost i bliskost te partnerovu odsutnost i nejavljanje doživljava kao gubitak. Osobe koje su u ovoj ulozi, gotovo uvijek nesvjesno izaberu baš one osobe koje im to sve ne mogu pružiti ni u manjoj količini. No ako i nađu partnera koji im pruža bliskost i povezanost, njima nikada nije dosta. To je jednostavno osjećaj praznine, kako ga neki nazivaju „rupa u prsima“ koju možete pomalo ispuniti radom na sebi i razvojem ljubavi prema sebi pustiti očekivanja da će vaš partner moći popuniti tu prazninu i učiniti vas potpunom osobom.

Uvjerenje „Nisam dovoljno dobra.“

„Da sam bila drugačija, vjerojatno bi veza bila bolja.“

„Što moram učiniti da nam veza uspije?“

„Da sam mršavija i ljepša, ne bi me prevario.“

Od svih uvjerenja koja imamo, usudila bi se reći da je kod žena ovo uvjerenje jedno od najštetnijih. Ovo uvjerenje zna sakriveno djelovati i usmjeravati vaše misli i ponašanje. Zbog njega živite „poluživot“ te uskraćujete sebi svu radost i živost. Negdje davno ste naučili da nikada, bez obzira što učinili ili rekli, niste dovoljno dobri. Kada sa tim uvjerenjem uđete u vezu, počinjete se ponašate kao da je to istina i da niste uopće vrijedni ljubavi druge osobe. Ovo može biti i razlog zašto vam je teško prekinuti lošu vezu jer negdje duboko u sebi vjerujete da boljeg nećete moći naći ili da ste vi krivi što je odnos ili partner loš.

Za početak je potrebno:

  • Osvijestiti da nosite uvjerenje “Nisam dovoljno dobra.”
  • Proraditi i pustiti osjećaje koji to uvjerenje još čine istinitim.
  • Završiti nedovršene emocionalne priče kako bi sagledali ovo uvjerenje na drugi način.
  • Preoblikovati ovo negativno uvjerenje u uvjerenje koje je istinito i koje se odnosi na vaš trenutni život.

Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica.

Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me kontaktirati na mail:marta.putpromjene@gmail.com ili na mob:091/935-6942.

Ukoliko mislite da bi ovaj članak mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).

Web stranica: www.psihoterapijasavjetovanje.com

Facebook stranica: Put Promjene – centar za osobni i poslovni razvoj.